Srbi koji su igrali u Real Madridu

Real Madrid je sa 15 titula prvaka najuspešniji tim u istoriji Lige šampiona i svakako jedan od najvećih klubova na svetu. U 122 godine dugoj istoriji ”Kraljevskog kluba” tek pet srpskih fudbalera uz trojicu trenera predstavljalo je srpski fudbal u slavnom španskom klubu. Nažalost, većina od njih imali su tek epizodne uloge, iako su dvojica došli i do trofeja Lige šampiona.

 

MILAN JANKOVIĆ

Iako su pre dolaska Milana Jankovića u Real Madrid na klupi ”kraljevskog kluba” već svoj mandat započeli i završili slavni treneri Miljan Miljanić i Vujadin Boškov, zapravo je tek 1987. godine prelazak iskusnog veziste iz Crvene Zvezde u Real Madrid označio ujedno i dolazak prvog srpskog fudbalera u ovaj tim. Janković je, paradoksalno, verovatno i Srbin sa najboljom karijerom u Realu budući da je tokom sezone 1987-88 na većini utakmica bio starter u pohodu ka tituli prvaka Primere. Njegovu generaciju u kojoj je igrao sa Martinom Vaskezom, Gordiljom, Mičelom, Butragenjom, Ugom Dančezom i ostalim vedetama, nazvali su ”Los Merengues”, po jednom latino plesu.

Pažnju Real Madrida na sebe Janković je skrenuo u dvomeču koji je u Kupu šampiona 1987. godine Real igrao protiv Crvene Zvezde kada je u trijumfu crveno-belih od 4-2 na ”Marakani” bio i strelac jako efektnog gola sa bele tačke. Kako je imao 27 godina, dobio je dozvolu da ode u inostranstvo i time je postao prvi Srbin u Real Madridu.

Janković je sa Realom osvojio dve titule u sezonama 1986-87 i 1987-88, a ukupno je upisao 45 nastupa uz 5 golova.

 

PREDRAG SPASIĆ

Igrač koga neizostavno možete pronaći na listama najvećih promašaja u istoriji Real Madrida je svakako Kragujevčanin Predrag Spasić. Upisao je 25 nastupa za Real bez postignutog gola, uz šest žutih kartona i jedan autogol i to u najgorem mogućem trenutku, protiv Barselone u ”El Klasiku”. Autogol koji Španci i dan danas stavljaju u vrh svih lista najkomičnijih autogolova svih vremena i koji je definitivno Spasiću zapečatio karijeru u slavnom klubu.

Iako je imao osličnu karijeru u Partizanu i bio redovan reprezentativac Jugoslavije kod selektora Ivice Osima i nezamenjivi deo nacionalnog tima na Svetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine kada su ”plavi” igrali četvrtfinale, utisak je da su neslavne partije u dresu madridskog Reala obeležile karijeru Predraga Spasića i da nakon te epizode u Madridu nikada nije uspeo da se vrati na pređašnji nivo. Nakon Reala igrao je još za Osasunu, Marbelju i Radnički iz Beograda u kom je i završio karijeru u 31. godini.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sangre Blanca (@sangreblancacf)

 

DEJAN PETKOVIĆ

Odlične partije u dresu Crvene Zvezde preporučile su Dejana ”Ramba” Petkovića čelnicima Real Madrida koji su ga u decembru 1995. godine kao 23-godišnjaka doveli u svoje redove. Petković je u Real stigao u jako teško vreme za klub koji je prolazio kroz krizu, budući da su u Primeri bili tek na sredini tabele, a Evropu nisu ni igrali.

Petković je u periodu od 1995. do 1997. godine, u kom je bio član Real Madrida, odigrao tek 5 utakmica za ”kraljevski klub”, bez datog gola, a zapravo je veći deo ugovora proveo na pozajmicama u Sevilji (1996, 8 utakmica, 1 gol) i Rasingu iz Santandera (1997, 8 utakmica, 1 gol). Nakon povratka sa pozajmice iz Rasinga odigrao je još nekoliko prijateljskih utakmica za B tim Reala, od kojih je jedna bila protiv brazilske Vitorije koja ga ubrzo dovodi u svoje redove. Ostalo je istorija…

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Flamengo (@flamengoen)

 

PERICA OGNJENOVIĆ

Još jedan igrač koji je direktno iz Crvene Zvezde prešao u redove ”kraljevskog kluba” bio je Perica Ognjenović koji je u januaru 1999. godine za 1.200.000  nemačkih maraka po sezoni pojačao Madriđane.

Koliko se na Ognjenovića ozbiljno računalo u Madridu dovoljno govori i podatak da je jedan Samuel Eto, istina tada 17-godišnjak, poslat na pozajmicu kako bi se Perici oslobodio prostor u timu. Ipak, Ognjenović baš poput Petkovića nikada nije dobio pravu šansu u Realu, uglavnom je ulazio sa klupe, pa je tako od zime 1999. do leta 2001. godine upisao tek 22 nastupa, uz 1 dat gol i to protiv Saragose u Kupu Kralja. Nakon perioda u Realu, Ognjenović je prvo bio šest meseci bez kluba, da bi potom Kajzerslautern organizovao probu nakon koje su ga potpisali, a u nastavku karijere postao je pravi svetski putnik, igrajući u Kini, Ukrajini, Francuskoj, Maleziji, Grčkoj i naposletku u Jagodini gde je ponovo pokazao deo svog raskošnog talenta i u kojoj je 2011. godine završio karijeru.

 

LUKA JOVIĆ

Srbija je nakon Perice Ognjenovića čekala punih 18 godina na novog igrača u dresu Real Madrida. Dolazak Luke Jovića u najtrofejniji evropski klub probudio je velika očekivanja u srpskoj, ali i španskoj javnosti od 22-godišnjeg Jovića, koji je ostvario transfer vredan 63 miliona evra, čime je postao i najplaćeniji srpski fudbaler svih vremena.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Luka Jovic (@lukajovic)

Jovića su Realu preporučile sjajne partije u Ajntrahtu iz Frankfurta za koji je na 54 utakmice dao 25 golova, uključujući i pet golova na jednom meču (protiv Fortune). Ipak, poput svojih sunarodnika, ni Luka Jović se nije snašao u Real Madridu i njegove partije bile su daleko ispod očekivanih. U periodu od 2019. do 2022. godine sakupio je tek 36 utakmica uz 3 postignuta gola, uz to da je tokom 2021. godine bio i na pozajmici u Ajntrahtu koji mu je očigledno više prijao nego Madrid, pošto je za 18 mečeva na toj pozajmici dao 4 gola, jedan više nego tokom celog perioda u Realu.

Jović može da se pohvali osvojenom Ligom šampiona u sezoni 2021-22, ali to ipak ne umanjuje utisak da je mogao i morao da ostavi veći trag u ”kraljevskom klubu” u kom mu se mnoge stvari, poput sjajne forme Karima Benzeme, nisu poklopile, ali je istini na volju i njegovo zalaganje u tom periodu bilo upitno. Za Jovića je usledio odlazak u Italiju, prvo u Fiorentinu, a onda u slavni Milan.

 

TRENERI

Za razliku od srpskih fudbalera koji nisu imali baš puno sreće u Real Madridu, tri srpska trenera ipak su ostavila nešto dublji trag u slavnom klubu.

Legendarni Miljan Miljanić vodio je Madriđane u periodu od 1974. do 1977. godine i osvojio dve titule uz jedan Kup Kralja. Ubrzo nakon njega, na klupu Reala došao je Vujadin Boškov koji je vodio klub od 1979. do 1982. i daleko najuspešnija mu je bila prva sezona u kojoj je osvojio duplu krunu. Naredne sezone je došao do finala Kupa šampiona.

Treći srpski stručnjak koji je bio trener Reala bio je Radomir Antić u sezoni 1991-92. Jedan od najuspešnijih srpskih selektora u 21. veku smenjen je sa klupe Reala u trenutku kada je držao prvo mesto na tabeli sa sedam bodova više od drugoplasirane ekipe i sa obezbeđenim četvrtfinalom Kupa UEFA. Ipak, čelnici Madriđana smatrali su da Antićeva ekipa igra ružan i neatraktivan fudbal, pa je došlo do smene, a njegov naslednik, Holanđanin Leo Benhaker uspeo je da prokocka prednost u Ligi, gde je titulu osvojila Barselona, kao i da ispadne u polufinalu Kupa UEFA od Torina.

 

Bonus: Predrag Mijatović

Jedan igrač koji se gotovo uvek pominje kada je reč o srpskim fudbalerima koji su igrali za Real iz Madrida je svakako i Predrag ”Peđa” Mijatović. Iako ga mnoge stvari, kako na profesionalnom, tako i na ličnom planu vežu za Srbiju, Mijatović se kao rođeni Podgoričanin, koji je na reprezentativnom nivou predstavljao Jugoslaviju i kasnije Srbiju i Crnu Goru, u sportskim knjigama i enciklopedijama gotovo uvek navodi kao crnogorski fudbaler.

Mijatović je nesumnjivo ostavio veliki trag u Realu, za koji je odigrao 90 utakmica i postigao 29 golova, od kojih je onaj najvredniji bio 20. maja 1998. godine u finalu Lige šampiona protiv Juventusa kojim je doneo titulu prvaka Evrope Madriđanima nakon 32 godine čekanja.

 

Bonus video: Srbi u Real Madridu i Barseloni

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sportazzo (@sportazzo)

Leave a Reply