Svi šampioni Svetskog prvenstva u fudbalu – Lista svih osvajača titule

Ilustracija Lionela Mesija sa trofejem prvaka sveta u fudbalu

Fudbal je odavno postao više od igre i više od najvažnije sporedne stvari na svetu. Stoga ni ne čudi što čitav svet svake četvrte godine zastane na mesec dana kako bi ispratio najveći događaj u svetu fudbala – Svetsko prvenstvo. Mundijal je najveća pozornica na planeti, mesto gde se rađaju legende, a snovi postaju stvarnost. Od skromnih početaka 1930. godine do današnjih spektakla, samo osam zemalja uspelo je da se popne na krov sveta. Evo priče o svima njima, rangiranih od onih sa najmanje do onih sa najviše titula.

 

Španija 🇪🇸 – 1 titula

2010. – Južnoafrička Republika 🏆

Španija je čekala decenijama na svoj trenutak slave, a kada je došao, uradila je to na najdominantniji mogući način. Tim koji je već osvojio Evropsko prvenstvo 2008. godine, pod vođstvom Visentea del Boskea, doneo je tiki-taku na svetsku scenu. U finalu protiv Holandije u Južnoafričkoj Republici, posle 0:0 i produžetaka, Andrés Iniesta je u 116. minutu postigao gol koji je celu naciju doveo u delirijum. Iniesta je bio junak turnira, a ceo tim – sa Ćavijem, Inijestom, Pujolom, Kasiljasom i Viljom – postao je sinonim za lepotu igre. Bila je to prva titula za Španiju, a mnogi je smatraju jednom od najzasluženijih u istoriji.

Pored titule iz 2010, španska reprezentacija je samo još na Mundijalu 1950. bila blizu titule. Tada su u ukupnom poretku zauzeli četvrto mesto.

Engleska 🏴󠁧󠁢󠁥󠁮󠁧󠁿 – 1 titula

1966. – Engleska 🏆

Jedini trijumf “Tri lava” dogodio se na domaćem terenu, u legendarnom finalu na Vembliju protiv Zapadne Nemačke (4:2 posle produžetaka). Džef Herst je postigao het-trik (treći gol bio je onaj čuveni “preko linije”), a kapiten Bobi Mur, oličenje elegancije i vođstva, podigao je trofej Žila Rimea pred kraljicom. Bila je to generacija selektora Alfa Remzija sa igračima poput Bobija Čarltona i Martina Pitersa.

Nakon trijumfa 1966, Engleska nikada nije uspela ponovo da se plasira u veliko finale. Najbliži tome bili su 1990. i 2018. kada su zaustavljeni u polufinalu. Oba puta su gubili i utešni meč za treće mesto.

Urugvaj 🇺🇾 – 2 titule

1930. – Urugvaj 🏆

Kao domaćin prvog Svetskog prvenstva u istoriji, Urugvaj je bio favorit i opravdao očekivanja. U finalu protiv Argentine (4:2) postali su prvi svetski šampioni. Bila je to ekipa puna talenta, predvođena igračima poput Joséa Nasazzija. Turnir je bio mali (samo 13 timova), ali je postavio temelje za sve što je usledilo.

1950. – Brazil 🏆

Najveći šok u istoriji Svetskih prvenstava – “Maracanazo”. Urugvaj je u odlučujućoj utakmici pred preko 200.000 Brazilaca u Rio de Žaneiru pobedio domaćina 2:1. Golovi Skijafina i Giđe (poslednji je ućutkao Marakanu) doneli su drugu titulu “Celesteu”. Alsides Giđa je kasnije rekao da su samo on, Frank Sinatra i papa Jovan Pavle II uspeli da ućutkaju taj stadion jednim pokretom. Nakon finala dva navijača Brazila su izvršila samoubistvo na samom stadionu, uz mnoštvo prijavljenih sličnih slučajeva širom zemlje.

Urugvaj je još tri puta bio u polufinalu (1954, 1970, 2010), pokazujući da mala nacija može da bude stalni učesnik elite svetskog fudbala.

Francuska 🇫🇷 – 2 titule

1998. – Francuska 🏆

Nakon dva uzastopno propuštena Mundijala (1990. i 1994), Francuska je potajno kao domaćin želela da se velikim rezultatom dokaže na najvećoj fudbalskoj sceni. I uspeli su, u velikom finalu u Sen Deniju, domaćin je dočekao svoju prvu titulu. Zinedin Zidan je bio apsolutni gospodar turnira – dva gola glavom u finalu protiv Brazila (3:0) i magija na sredini terena. Generacija sa Dešanom, Blanom, Tiramom i mladim Anrijem simbolizovala je multikulturalnu Francusku.

2018. – Rusija 🏆

Kilijan Mbape je sa 19 godina postao drugi tinejdžer posle Peléa koji je postigao gol u finalu Svetskog prvenstva. Francuska je u finalu pobedila Hrvatsku 4:2, a tim Didjea Dešana (koji je bio kapiten 1998.) pokazao je savršenu mešavinu talenta, brzine i snage. Mbape, Pogba, Grizman i Kante – nova zlatna generacija, 20 godina nakon prve titule.

Francuzi su još dva puta igrali u finalu i oba poraza su za njih bolna. Onaj iz 2006. protiv Italije zbog crvenog kartona Zidanu nakon prepirke sa Materacijem i promašenog penala Trezegea u finalu, a onaj iz 2022. protiv Argentine jer su uspeli da se ”vrate iz mrtvih” samo da bi izgubili na penale. Francuska ima i dve bronzane medalje (1958, 1986) i četvrto mesto iz 1982. godine.

Argentina 🇦🇷 – 3 titule

1978. – Argentina 🏆

Domaćin je slavio u finalu protiv Holandije (3:1) predvođen Mariom Kempesom, koji je bio najbolji strelac i igrač turnira. Bila je to titula u teškim političkim vremenima, ali na terenu – čista radost.

1986. – Meksiko 🏆

Dijego Maradona je sam nosio Argentinu. “Božja ruka” protiv Engleske i gol veka protiv iste ekipe učinili su ga besmrtnim. U finalu protiv Zapadne Nemačke (3:2) “El Pibe de Oro” je bio nezaustavljiv. Jedna od najvećih individualnih predstava ikada.

2022. – Katar 🏆

Lionel Mesi je konačno dosanjao svoj san o titulu svetskog prvaka. Posle finala protiv Francuske (3:3, 4:2 penali) i drame sa Mbapeom, Mesi je podigao trofej koji mu je nedostajao. Kapiten, lider i genije doveo je Argentinu ponovo na vrh sveta. Usledilo je legendarno slavlje širom Buenos Airesa i čitave Argentine.

Pored tri titule, Argentina ima i tri poraza u finalima. Drugi su bili na prvom Mundijalu u Urugvaju, zatim 1990. u Italiji na čelu sa Maradonom, kao i 2014.  u Brazilu kada je Mesija i Argentinu rastužio Mario Gece. Kad god je dolazila do polufinala, Argentina je ulazila i u samo finale. Samim tim, nemaju ni jedno treće i četvrto mesto.

Italija 🇮🇹 – 4 titule

1934. – Italija i 1938. – Francuska 🏆🏆

Italija je pod Vitoriom Pocom osvojila dve uzastopne titule – prvu kao domaćin (2:1 protiv Čehoslovačke posle produžetaka), a drugu u Francuskoj (4:2 protiv Mađarske). Đuzepe Meaca je bio velika zvezda. Dva trijumfa zaredom je podvig koji su kasnije ponovili samo Brazilci.

1982. – Španija🏆

Paolo Rosi je izašao iz senke skandala sa klađenjem i postao heroj. Njegov het-trik protiv Brazila u grupi, pa golovi u polufinalu i finalu (3:1 protiv Zapadne Nemačke) bili su ključ italijanskog trijumfa. Dino Zof je sa 40 godina bio najstariji kapiten-šampion.

2006. – Nemačka🏆

U finalu protiv Francuske (1:1, 5:3 penali) posle čuvenog Zidanovog crvenog kartona nakon Materacijeve provokacije. Fabio Kanavaro, Andrea Pirlo, Đanluiđi Bufon i tihi lider Frančesko Toti doneli su “Azurima” četvrtu titulu prvaka. Na ovom šampionatu pokazali su čvrstinu i klasu, a ostaje u sećanju i radovanje Fabija Grosa nakon gola Nemačkoj u polufinalu. Četvrta titula za zemlju sa neverovatnom fudbalskom tradicijom.

Italija ima i dva poraza u finalima – 1970. i 1994. Mnogi i danas pamte promašaj Roberta Bađa u penal-seriji finalnog meča sa Brazilom kojim su ”karioke” došle do svoje četvrte titule. Italijani su osvojili i bronzu na svom terenu 1990, a četvrti su bili 1978. u Argentini.

Nemačka 🇩🇪 – 4 titule

1954. – Švajcarska🏆

Pobeda nad sjajnom reprezentacijom Mađarske, poznata i kao “Čudo iz Berna”. Zapadna Nemačka je u finalu pobedila favorizovanu Mađarsku 3:2 (Helmut Ran dva gola). Bila je to prva titula i simbol oporavka posle rata.

1974. – Nemačka 🏆

Franc Bekenbauer i Gerd Miler predvodili su tim do pobede nad Holandijom (2:1) na domaćem terenu. Totalni fudbal protiv totalnog fudbala i nova titula nakon 20 godina za Zapadnu Nemačku.

1990. – Italija 🏆

Jedno od najboljih Svetskih prvenstava u istoriji odlučeno je penalom Andreasa Bremea u finalu protiv Argentine (1:0). Lotar Mateus i ekipa su bili superiorni, tako da ih ni slavni Maradona nije mogao zaustaviti na putu do šampionskog naslova.

2014. – Brazil 🏆

U polufinalu su Nemci “demolirali” Brazil 7:1 i time pokazali svu svoju nadmoć. U finalu su pobedili Argentinu sa 1:0 (Mario Gece u produžecima) i time ostavili Mesija da čeka na titulu još neko vreme. Joakim Lew je stvorio savršenu mašinu: disciplinovani, efikasni i ubitačni. Miroslav Klose je sa dva gola na ovom Mundijalu postao najbolji strelac u istoriji Svetskih prvenstava.

Nemačka je ujedno i tim sa najviše poraza u finalima – imaju ih četiri. Nemci su ”srebrni” bili 1966, 1986, 1986. i 2002. godine. Takođe su i reprezentacija sa najviše bronzanih medalja – opet četiri. Do bronze su dolazili na Mundijalima 1934, 1970, 2006. i 2010, a imaju i jedno četvrto mesto (1958).

Brazil 🇧🇷 – 5 titula

Brazil je jedina zemlja koja je učestvovala na svim Svetskim prvenstvima do sada i ujedno je i jedina zemlja sa pet osvojenih titula prvaka sveta.

1958. – Švedska 🏆

Prva titula za 17-godišnjeg Pelea koji je zadivio čitav svet. Brazil je u finalu pobedio domaćina sa 5:2. Bio je to početak legende.

1962. – Čile 🏆

Pelé se povredio rano, već u drugom kolu i čitav Brazil je strepeo. Ipak, teret odbrane titule preuzeli su virtuozi sa loptom, Garinča i Vava. Brazil je odbranio titulu pobedom od 3:1 u finalu protiv Čehoslovačke.

1970. – Meksiko 🏆

Po mnogima i najbolja reprezentacija svih vremena. Pelé, Tostao, Žairzinjo, Karlos Alberto, Rivelinjo… Finale 4:1 protiv Italije za pamćenje i čuveni gol Karlosa Alberta. Mnogi je i danas smatraju najboljom reprezentacijom ikada. Treća titula Brazila omogućila im je da u trajno vlasništvo dobiju Trofej Žila Rimea.

1994. – SAD 🏆

Romario i Bebeto su predvodili neki novi Brazil do titule posle 24 godine na prvom šampionatu održanom u SAD. Finale sa Italijom odlučeno je nakon dramatične penal-serije i tragičnog promašaja Roberta Bađa.

2002. – Japan/Južna Koreja🏆

Ronaldo ”Fenômeno” se vratio iz pakla povreda i sa osam golova (uključujući dva u finalu protiv Nemačke) odveo Brazil do pete titule. Kafu je postao prvi igrač sa tri finala zaredom. Iako su jedva pregurali kvalifikacije, Brazilci su na šampionatu u Aziji pokazali da ih niko nikada ne sme potceniti.

Brazilci su imali i dva neuspeha u finalima, kod kuće 1950. i u Francuskoj 1998. kada su sve do finala igrali sjajno i onda se prosto ugasili. Dva puta su osvajali bronzu (1938, 1978) i dva puta su bili četvrti (1974, 2014).

 

Zaključak

Bio je ovo kratak pregled svih dosadašnjih šampiona Svetskog prvenstva u fudbalu. Kao što ste videli, osam zemalja je uspelo da se popne na vrh fudbalskog Olimpa. Gledano po kontinentima, Evropa ima 12, a Južna Amerika 10 titula ukupno. Reprezentacije iz Azije, Afrike, Severne Amerike i Okeanije nikada nisu igrale ni u finalu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *